U Isusovo vrijeme razni narodi vjerovali su u razna božanstva i u razne bogove. Jedino su Židovi vjerovali samo u jednoga Boga, uz kojega ne može biti drugih bogova. Radi svoje vjeru bili su kroz povijest proganjani. Vjernost prema Bogu Židovima je bila važnija od spasenja vlastitoga života. Dolaskom Isusa pojavilo se kod njih pitanje:„Tko si ti? Ti kažeš da je Bog tvoj otac. Ti samoga sebe nazivaš Njegovim sinom“. Isus postavlja to pitanje učenicima: što govori svijet, tko sam ja? Oni ga izvješćuju što se govori. Tada Isus postavlja njima direktno pitanje: Tko sam za vas? Što vi držite o meni? To pitanje vrijedi i danas: Tko je Isus za nas? Za mene? Petar daje svoj odgovor i kaže: Ti si Mesija Božji! Ti si Pomazanik Božji! Što je to značilo za Petra, a što za mene, koji sebe nazivam kršćaninom, dakle kao jedan koji pripada Kristu? Biti kršćanin ne znači samo “bilo kako” vjerovati u Boga, nego prije svega, nasljedovati Krista. A to znači, s njime ići njegovim putem: “Tko želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom”. Taj poziv ne zvuči baš primamljivo. Ako biti kršćanin izgleda tako, nikakvo čudo, da mnogi izaberu lakši put gdje ne treba nositi križ i daju prednost nekakvoj višoj sili u koju jednostavno uopćeno vjeruju. Ali Isus obećaje da se taj put isplati. Neobično obećanje: „tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti!“ Kako to shvatiti? U biti sasvim jednostavno: treba živjeti u ljubavi, treba se odreći samoga sebe, a to znači : ne učiniti sebe središtem. To može biti prilično teško, ali čini sretnim i zadovoljnim. Krist nam je to pokazao svojim primjerom!
Ponedjeljak, 20. 6. – – – – – – -(nema sv. Mise s narodom) Sv. Silverije, sv. Naum Ohridski, Cvjetka, Ljudevit Utorak, 21. 6.- (trodnevnica sv. I. Krstitelju) –19:00 h Sv. Alojzije Gonzaga, Alojzija, Vjekoslav, Slavko, 
Petak, 24. 6.- -(CRKVENI GOD) – – – – 8:00, 11:00 Rođenje sv. Ivana Krstitelja, Krsto, Ivo, Faust, Ivana
Pjevački zbor, nadbiskup mons. Đuro Hranić i nadbiskup u miru mons. Marin Srakić
Trodnevnica sv. Ivanu Krstitelju
Farizej Šimun – pravednik, pozvao je Isusa na objed. Šimun je htio iz prve ruke čuti što to Isus iz Nazareta propovijeda, jer puno je čuo o njemu. Možda je htio Isusa iskušati, a možda se u njemu već upalio plamičak vjere pa je želio biti u Isusovoj blizini. Na zaprepaštenje domaćina Šimuna u prostoriju gdje su objedovali dolazi žena, poznata bludnica u gradu. Klekne do Isusovih nogu i počne mu suzama prati noge, otirati kosom i pomazivati pomašću. Što je previše-previše, pomisli domaćin. Istovremeno se kod njega pojavi sumnja, jer ako je Isus doista prorok, trebao bi znati tko je ta žena i ne dozvoliti da mu se približi a kamoli da joj dozvoli da mu to čini. Znajući što domaćin misli, Isus mu se obrati: „ Šimune, imam ti nešto reći.“, te mu protumači kako je ta žena , istina bila grešnica, ali je pokazala puno ljubavi, pokajanja i poniznosti, pa joj je zato sve oprošteno. Nasuprot tome Šimun nije pokazao pravo gostoprimstvo i ljubaznost prema svom gostu, odmah je osudio nesretnu ženu, a i posumnjao je u Isusa. Premda je Šimun bio pravednik, i poštivao je sve zakone, zanemario je ono osnovno, a to je: ljubav, poniznost, poštovanje i milosrđe. Odmah je Šimun shvatio Isusove riječi i postidio se, jer je žena koju je on malo prije najradije htio potjerati bila oslobođena od grijeha, a on, pravednik, doživio kritiku. Uvdio je da je Isus u pravu, jer je on, Šimun, pravednik, zakazao u onome što je po Isusu najvrednije, a to je poštovanje, poniznost, ljubav i milosrđe. Ovdje je Isus ukazao kako nije dobro druge osuđivati i upirati prste u druge a ne vidjeti svoje greške. Isto tako iz Isusovog primjera trebamo naučiti da se grijesi mogu oprostiti samo ako ih priznamo i pokajemo se za njih, kao što se pokajala i plakala zbog grijeha nesretna bludnica.
Ponedjeljak, 13. 6. – – – – – – – – – – – – – – – – – – – 19:00 h Sv. Antun Padovanski, sv. Metod, Tuna, Antonija
Već u srednjovjekovnoj Europi svetog Vida častili su na više od tisuću lokaliteta. Svetog Vida se zaziva posebno kod tzv. demonskih bolesti, kao spomen na izlječenje careva sina. To su bolesti danas poznate kao epilepsija, histerija, opsesija i razni strahovi. Njegova se zaštita moli vrijeme grmljavine, za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti, te kod oštećenja sluha i vida. Sveti Vide moli za nas!
Prema višegodišnjoj tradiciji po završetku školske godine održava se nadbiskupijski susret ministranata. Ove godine je XIX. susret i Jubilej ministranata, pod geslom „Služenjem postajemo milosrdni kao Otac“. Okupljanje je u 9 sati, u dvorištu Sjemeništa i Nadbiskupskog dvora. U 9:45 h ulazak u katedralu kroz „Vrata milosrđa“, svečano misno slavlje u 10 sati predvodi mons. Đuro Hranić nadbiskup i metropolit. Prijave i informacije kod župnika.
Ponedjeljak, 6. 6. – – – – – -(nema sv. Mise s narodom) Sv. Norbert, Neda, Berislav, Jazovski mučenici Utorak, 7. 6.- – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –19:00 h Sv. Robert, Antun de Fatatis, Radoslav, Filip
a
Stotine puta izgovorili smo tu molitvu prije svete pričesti: “Gospodine nisam dostojan…” Ali, jesmo li nad njom razmišljali? Evanđelje ove nedjelje poziva nas da se usmjerimo prema nutrini i razmislimo gdje i kako sami stojimo u ovoj molitvi. “Gospodine nisam dostojan…” Tko tako može govoriti, taj zna za svoje slabosti i potrebu pomoći, taj zna dobro i za svoju krivnju i za svoj grijeh. Molitva prije svete pričesti pozajmljena je u liturgiji od satnika iz Kafarnauma. Kakav je to bio čovjek? Što znamo o njemu? Bio je poganin i nije bio član židovske zajednice. On je bio stranac, Rimljanin, jedan od onih koji su bili omraženi kao okupatorska vlast. Ali on je bio skroman i plemenit čovjek. “Ne, dragi Isuse, stoga ti ne moraš baš doći.” Rimski satnik zna, da Židovi nerado idu u kuće pogana. On ne želi tražiti od Isusa previše. Ali vjeruje tome Rabiju, tome Božjem čovjeku, da on može izgovoriti moćnu riječ, i on će je reći. Isus je bio ugodno iznenađen. Taj čovjek je bio upravo smion zagovornik, iako je prije toga rekao: „Nisam dostojan“. Samoga sebe stavio je u pozadinu. Ali patnja njegovoga bližnjega i želja da mu pomogne potaknuli su ga da se odvaži pristupiti Isusu. Isus je toga smionog zagovornika prihvatio kao vjernika, jer taj čovjek nije tražio pomoć za sebe već za svoga slugu, kojega je smatrao prijateljem. Tako i nas Isus uvijek iznova ohrabruje, da pred Bogom budemo iskreni i ponizni, da se ne ustručavamo Boga moliti i da od Njega očekujemo da će nam sve molbe uslišiti i da Njemu sve povjerimo. Ali jedno sasvim sigurno ispunja, ako za to molimo: “Samo reci riječ i ozdravit će duša moja.” Ozdraviti ćemo u našoj nutrini, u našoj duši. On nam govori svoju Riječ, koja je za nas lijek; prihvatimo je, pohranimo u srce i o njoj razmišljajmo.
Ponedjeljak, 30. 5. – – – – – -(nema sv. Mise s narodom) Sv. Ivana Arška, sv. Ferdinand, Srećko, Feliks
Na predavanju poznati stručnjak za ljudske potencijale uzme u ruku naranču stavi je iznad čaše i upita studente: što će izaći iz ove naranče ako ju dobro stisnem? Javi se jedan mladić: oprostite profesore to je malo glupo pitanje, normalno da će izaći sok od naranče. Točno mladiću, to je ispravan odgovor na moje pitanje – reče profesor i nastavi: Normalno da će izaći sok od naranče kad je u naranči samo to unutra. A sada zamislimo da vas netko tako stisne. Da vas stisnu vaši problemi, brige, strahovi, da vas ogovaraju, da vas netko uvrijedi, da vam nanese bol i sl., a iz vas izađu mržnja, bijes, prezir, strah, ljutnja, zloba itd. Vi biste kazali da je to opravdano izašlo iz vas zbog toga što je taj netko to i zaslužio. Prava istina je da ono što iz vas izađe da to nosite u sebi. Iz naranče ne može izaći sok od jabuke. Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo, jer usta govore ono čega je srce puno.
3. lipnja –DAN SPOMEN GALERIJE povodom Dana spomen galerije u četvrtak 2. lipnja 2016.,
Kršćanska vjera ispovijeda da je Bog zajednica ljubavi Presvetog Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako je slika Oca putokaz do Boga koji je naš stvoritelj, kojem zahvaljujemo za dar život; Otac kojem se obraćamo s pouzdanjem i na koga se u vjeri oslanjamo. Slika Sina putokaz je do Boga koji nas susreće u Isusu , kao brata i prijatelja, kao učitelja koji poziva na nasljedovanje. Slika Duha Svetoga putokaz je do Boga kojeg možemo doživjeti kao nutarnju snagu i onoga koji nas oslobađa i uspravlja; koji nam “doziva u pamet sve što je Isus rekao”. Vjera u Presveto Trojstvo poziva na život u međusobnom poštovanju i prihvaćanju. Ako je Bog u sebi jedinstvo u različitosti, tada smo i mi pozvani na prihvaćanje i poštovanje različitosti, po raznim osnovama: naciji, boji kože, vjerovanju, naravi, svjetonazoru i slično. Jedan od najvećih darova koji je Bog darovao čovjeku jest ljudska sloboda. No sloboda je, između ostalog, i naše pravo na različitost, pravo da budemo drukčiji, jedinstveni, neponovljivi. Sloboda je također pravo da zbog toga ne budemo odbačeni, obilježeni, ni prezreni. Na različitosti se učimo strpljivosti, poštovanju, toleranciji, i na taj način izgrađujemo svijet novih odnosa utemeljen na ljubavi. Odatle proizlazi zadaća Crkve i kršćana da budu u današnjem svijetu znak i oruđe, sakrament jedinstva cijeloga ljudskoga roda. Znak križa podsjeća na prisutnost Presvetoga Trojstva. I dok se križamo, zahvalimo Bogu što nam je po Isusu otkrio tajnu svoga života i dubinu Božje ljubavi. Vjera u Presveto Trojstvo najveći je misterij naše vjere. Misterij u kojemu se rađamo i u kojemu umiremo.
Ponedjeljak, 23. 5. – – – – – -(nema sv. Mise s narodom) Sv. Deziderije, Željko, Željka, Nadan, Pelegrin
Četvrtak, 26. 5. – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –9:00 h TIJELOVO, Sv. Filip Neri, Zdenka, Zdenko – Procesija – poslije sv. Mise (oko crkve, 2 sjenice)
Nedjelja kroz godinu, 29. 5. – – – – – – – – – –9:30 h
Naša vjera se temelji na Isusovim riječima koje je govorio dok je bio među svojim učenicima.: „ Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi Njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji su jeli očevi vaši i pomriješe. Tko jede ovaj kruh živjet će uvijeke.“ (Iv 6, 53-58)
vjernici će kod dvije sjenice častiti i slaviti Presveto Tijelo i Krv Kristovu.
Čišćenje i uređenje crkve u VRPOLJU i ČAJKOVCIMA
Veliko Jubilejsko hodočašće u Đakovačku katedralu
DANAS !– u nedjelju, 22. svibnja 2016. naš Zvonimir Kalić održati će Koncert duhovne glazbe. Na koncertu će ujedno biti predstavljen album „Bog je velik u životu mom“ koji sadrži 10 studijskih pjesama i 2 live izvedbi. Koncert će uveličati Zvonimirov prateći Band. Nastupiti će i naš Mješoviti pjevački zbor „Josip Wallinger“. Koncert se održava u našoj crkvi s početkom u 19 sati. Zvonimir poziva sve župljane i raduje se vašem dolasku!
† BLAGICA BEGIĆ (1945.)
† STJEPAN BALAŽ (1948.)
Počivali u miru Božjem!
Sakrament krštenja
– Mješoviti pjevački zbor – proba u petak, 20. svibnja u 19 sati
– Mali pjevački zbor – proba u subotu, 21. svibnja u 17 sati.
– Muška pjevačka grupa – proba u nedjelju, 22. svibnja u 19 sati.
On se više neće moći direktno brinuti za svoju “djecu”. Preporuča ih zaštiti Božjoj. On moli za njih. On moli ne samo za one koji su s njim išli, nego i za djecu “svoje djece”. On moli za sve koji će po njima postati Isusovi učenici. “Ja molim i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene”. Ta riječ pokreće: Isus je i za mene molio! Da, također i za mene! Vjerujem, da je Isus stvarno molio za mene, kao što vjerujem, da je za mene trpio i za mene umro. Ali je li to moguće? Ja mogu stvarno osobno moliti za jedan dio ljudi, jer ne mogu na pameti imati tisuće prisutnih. Isus je drukčiji: On je utjelovljeni Bog. U svome božanskom znanju poznaje svakog od nas. I vjerujem da je u svome ljudskom srcu svakoga od nas uprisutnio. Ja za njega nisam broj. Što je Isus u tom času oproštaja izmolio za nas od Oca? Njegova najveća briga: da oni, njegova “djeca” i “djeca djece”, svi budu jedno. Za Isusa je to velika bol: nejedinstvo njegovih učenika, podjele među kršćanima. Isus želi da svijet vjeruje njegovoj poruci. Posvađani kršćani čine nju nevjerodostojnom. Sada svi znamo, ako smo pošteni: to pravo, duboko, življeno jedinstvo teško je postići. To zna svaka obitelj, svako društvo, svako poduzeće. To znamo iz politike kao i iz osobnoga života. Isus stoga moli Boga Oca za jedinstvo koje On s njim živi: “Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi”. On daje samo jedan “tajni recept”, kako uspijeva to jedinstvo. To se zove ljubav. I to doduše ona koja traži više korist drugih, nego vlastitu. Ona se raduje dobru drugih.
Ponedjeljak, 9. 5. – – – – (nema sv. Mise s narodom), Sv. Katarina Bolonjska, Beata, Mirna, Blaženko Utorak, 10. 5.- – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – 19:00 h Gospa Trsatska, sv. Antonije, sv. Job, bl. Ivan Merz – † Anamarija Jurić, god.; za zdravlje i sreću 
Četvrtak, 12. 5.- – – – – – – – – – – – – – – – – – – –19:00 h Sv. Leopold Bogdan Mandić, Pankracije, Nerej – † Vladimir Rendulić, god. i za pok. iz obitelji ; – na čast sv. Leopoldu Mandiću Petak, 13. 5. – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –19:00 h Gospa Fatimska, sv. Servacije, Agneta, Vjeko – 8:00 h – † Ruža i Mirko Vuletić; – † Živko i Marija Katilović
-11:00 h –pro populo;
Adam Gašpić, Vanesa Nađ, Nikolina Jurić, Manda Matuzović, Ivana Jurić, Ivana Jelečević, Laura Šokčević, Josip Stepić, Lana Šokčević, Božo Mihaljević, Julijana Šarčević Mikuš, Mateo Bičvić, Veronika Martinović, Nicole Čaklović, Nika Plevnik.
Trodnevnica za Prvu svetu Pričest u Čajkovcima
Ponedjeljak, 2. 5. – – – – (nema sv. Mise s narodom)
Mjesec svibanj je posvećen našoj nebeskoj Majci. Isus je sa križa kazao: „evo ti Majke!“, uvijek je mislio na nas u svojoj ljubavi, a mi, zahvalna djeca Božja, mi je slijedimo kako ne bi zalutali na putu ovozemaljskog života. Slijedimo je u molitvama i pobožnostima, posebno kada se časti u svetoj krunici. I apostoli su bili okupljeni oko nje tada, kao i mi sada. Ona je naša zagovornica, po čijem zagovoru zadobivamo mnoge milosti kao ljubljena djeca Božja. Svibanjske pobožnosti počinju u utorak, 3. svibnja. Prije svetih Misa, od ponedjeljka do subote, našu nebesku Majku častiti ćemo moleći krunicu i litanije, te lijepim svibanjskim pjesmama.
Draga djeco, već danima gledam kroz prozor hoće li netko od vas posjetiti staru majku, ali kad dođe večer, a vas ne bude, uvijek nađem neko opravdanje zašto niste došli. Vjerojatno imate problema na poslu, morate paziti djecu, možda je netko, nedaj Bože, bolestan. I tako se utješim u nadi da će slijedeći dan ipak netko doći, i tako od dana do dana. Ja razumijem da vi imate problema, a znam da se uvijek teško živjelo. Ali prije je ipak bilo lakše. Nije se Bog zna što imalo ali je srce bilo zadovoljno s onim što se imalo. Srce je prije bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštivanje ljudi. Otac je bio otac, majka–majka, a dijete–dijete, i znalo se tko koga treba i mora slušati. A danas? Ne treba o tome ni pričati, jer sve se nekako okrenulo. Danas se sve više svijeta, a posebno mi stariji, umiva vlastitim suzama, jer sreća je za neke samo pojam i san. Ako mene pitate djeco, ja već dugo, jako dugo nisam osjetila mrvu neke radosti i zadovoljstva. Dugo se nisam nasmijala onako od srca, kako se kaže „iz duše“. Međutim ja sam ipak dobro kad ste mi vi dobro. Neka ste vi meni živi i zdravi, i zadovoljni. Vi i vaša djeca. Ja znam da vi mene obiđete koliko možete i da mi pružite koliko možete. Dok gledam kroz prozor, pogled mi odluta ni sama ne znam kuda, a u stvari gledam i čekam ne bi li ugledala lice nekog od vas. Kad vas ugledam kao da me sunce obasja, ali na žalost jako rijetko me obasja. I kad me obasja to bude na kratko, jer vama se uvijek žuri, uvijek imate previše obaveza koje su važnije od vaše majke. Zapamtite djeco, ja se na vas radi toga ne ljutim, a znate li zašto? Zato što sam majka i što vas neizmjerno volim. Ali ipak trebali bi barem malo uzvratiti majčinoj ljubavi, jer nema ništa gorega, nema većeg siromaštva od usamljenosti i kad čovjek pomisli da nikome nije potreban. Dragi Bog nas je stvorio sve jednake, da budemo i djeca i roditelji. Da smo danas mladi a sutra stari. Da smo danas jaki a sutra slabi. Da smo danas zdravi a sutra tko zna. I da je pravda baš tu prisutna, jer i ja sam nekada bila mlada, jaka i poletna. I mene su moji roditelji tako čekali kao ja vas. Radi toga se još manje ljutim na vas, jer možda nisam bolje ni zaslužila. I danas me duša boli kad se sjetim koliko puta sam trebala i mogla obići moje stare roditelje, a nisam, imala sam uvijek nešto važnije. Zato draga djeco, ne govorim to radi sebe, obiđite svoju staru majku pa će i vas kad ostarite obići vaša djeca. Ne zaboravite djeco, sve se vraća!
Za tvoj dan mila mama kažem ti veliko hvala, za svaku riječ, osmjeh i dodir koji si meni dala. Svu nježnost tvoju, snagu i ljubav želim ti vratiti, jednog dana kad budem mogla sve sama shvatiti. Besane noći, zubiće prve… cijenit ću tad i sama, znat ću da ništa teže i ljepše nema već biti mama.
